Gost komentator

PROF. BOSANAC

Zamjena rektora prepoznaje se kao paradigma: ''zašto nam sve ide naopako?''

Nakon što je, na posljednjoj sjednici Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u akademskoj godini 2016./2017. obavljena primopredaja dužnosti između dosadašnjeg rektora Željka Turkalja i Vlade Guberca, novoga rektora, svoj je komentar dao i prof. Nedeljko Bosanac.

Vlado Guberac, rektor Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Osvrt prof. Bosanca prenosimo u cijelosti:

Eto, došao je i taj dan, dan kada se zamjena rektora prepoznaje kao paradigma: "Zašto nam sve ide naopako?". Prethodni rektor nije učinio ništa da se posve promijeni zatečeno dirigirano ponašanje, po principu in ultima rationis iz razdoblja prije njega, a sadašnji rektor niti ne raspoznaje u čemu bi to trebala biti bit demokracije u okviru autonomije Sveučilišta.

U svakom slučaju, taj sadašnji dvojac se rukuje i zvanično urbi et orbi izvješćuje javnost da su se oni uz osmjeh izmijenili na funkciji rektora, bez obzira na činjenicu da odlazeći rektor nije podastro javnosti rezultate korisnosti ali i odgovornosti njegovog djelovanja na Sveučilištu.

U svakom slučaju, nema razlike između ta dva rektora. Odlazećeg se neće zapamtiti ni po čemu, iznimno da je bio uvijek podoban(!) u svim političkim mijenama ali nesposoban da bilo što radi po principu korisnosti za Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku. Ali je zato pokazao iznimnu snishodljivost spram vlasti i bogatuna što mu je omogućilo da napusti rektorovanje bez odgovornosti. Takav oblik rektorovanja nije imanentan suvremenim društvima niti je doprinijelo razumijevanju znanosti, a niti je društvo imalo i malih razvojnih pomaka u sredini regije Slavonije i Baranje kao domicilu djelovanja. Neprekidno hvalisanje izgradnjom grandioznih zgrada za potrebe Sveučilišta samo je krinka s kojom se skrila politika posvemašnjeg promašaja u kadroviranju politički podobnih s kojima su, od 1991. do danas, stvorili u znanosti princip in ultima rationis, a u domicilu djelovanja hiperprodukciju diploma za što se veže paradigma "nikada više diploma i nikada više neznanja". Takva spora izgradnja grandioznih zgrada za političku sliku Sveučilišta samo je zrcaljenje snažne diferencijacije u društvu u kome jedni žive excellet, bez da se razvidno ističe njihova korisnost i odgovornost na domicilu njihova djelovanja, a narod motrenjem tih objekta, u gradskoj sredini Osijeka, sagledava opće urbano i gospodarstveno urušavanje.

Migrativni val iz Osijeka i Slavonije i Baranje rektore ne zanima, a niti se sa Sveučilišta u javnosti javljaju istinoljubivi istraživači i znanstvenici sa svojim znanstvenim rješenjima da se taj, za prirodnu sredinu poguban trend migrativnog gibanja stanovništva, zaustavi. Čak im je odiozan i g. I. Đikić koji se pokrenuo iz Njemačke do Vukovara da im da, ne samo edukativnu, političku poruku što sve pogrešno rade i da konačno izađu "ispod kamena svijesti" i pokušaju svojim znanjem i istraživačkim rezultatima zaustaviti sve veće društveno raslojavanje, političku diferencijaciju i iseljavanje. Samo, teško je sve to za njih. Mislim intelektualno. Do Vukovara iz Njemačke g. Đikiću nije bilo teško doći jer on želi putem znanja oblikovati novu paradigmu nacionalnog. Ali što sve to vrijedi kad oni i dalje plutaju na pučini nacionalističkog. Uh! Što je njih briga za naciju kada oni niti termin ne razumiju, a nisam uvjeren da razumiju niti sve te silne pokrete u Europi za osamostaljenjem.

Samostanu Hrvatsku već 27 godina doživljavaju ne kao nacionalnu, već kao "Alaj Begovu slamu".

Što reći, ili što napisati, kada na slici lokalni medij, prigodom predaje rektorskog mjesta, u prvi plan stavlja taj dvojac, od kojih novo imenovani/postavljeni(!) rektor na vratu i leđima ima platinasti "lanac", ali ne i obvezu da oblikuje "Sveučilište u akciji" (n.a.vidi; Z.Kramarić, "Program razvoja Sveučilišta", osijek 2017. godine, objavljeno u Glas Slavonije).

Uostalom, "Sveučilište u akciji" je tera incognita za nositelja tog teškog platinastog rektorskog lanca. Teška je to obveza za onoga što "lanac na vratu drži" ali on je mjesto rektora čekao 4 godine? I, gledajte, bugatuni i partitokrati su otvorili prostor za njegovu inauguraciju. Povijest se ponavlja. Sjetim se lobiranja i pritisaka da baš taj prethodni, sada odlazeći, rektor bude postavljen, ne izabran(!) na to mjesto. Primjećujemo da ponavljam riječi "postavljen(!) i "mjesto". Ne koristim demokratski arsenal vokabulara, a to bi bilo izabran(!) i funkcija(!). Pitate se zašto? Pa, zato što su postupak i procedura za izbor rektora i dekane na članicama strogo nedemokratski postavljeni Statutom/tima i nitko tu izbornu proceduru u Statutu/tima ne smije dirnuti. Ukoliko se netko pokuša uplesti u taj Statut/te kao da je dirnuo "Svetu kravu u Indiji". Posve je druga stvar što se ta "Sveta krava u Indiji" slobodno šeta indijskim ulicama u gradovima i selima, a da pri tome nitko ne vidi njezinu razinu korisnosti i odgovornosti za "usporavanje promišljenih" znanstvenih istraživanja.

Posve na kraju, želim reći: " na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku ništa novo!", sve ide u smjeru "razvijanja u nazadovanju". Zato, učite jezike i "ne okrećite se unatrag" ( n.a.; poruka iz Biblije") .

Znanje što ga možete usvojiti u zemljama EU nešto je posve drugo od paradigme "nikada više diploma i nikada više neznanja!".

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu