Osječko-baranjska

SJEĆANJE NA POGIBIJU ŠESTORICE BRANITELJA

Uskoro i spomen-obilježje erdutskim žrtvama

Šestorica hrvatskih branitelja, pripadnika 1. gardijska brigade – Tigrovi, na današnji su dan 1991. godine poginuli u raketnom napadu agresorske vojske na njihovu bazu u tadašnjem odmaralištu osječkog Vodovoda kod Erduta. Taj je napad prethodio masakru u daljskoj policijskoj postaji, a njima u čast i zahvalnost danas su položeni vijenci i zapaljene svijeće.

Šestorica hrvatskih branitelja, pripadnika 1. gardijska brigade – Tigrovi, na današnji su dan 1991. godine poginuli u raketnom napadu agresorske vojske na njihovu bazu   FOTO:STV
Piše: Antonio Bunoza / STV

Imena šestorice mladića uklesana su u kamen kako ih nikada ne bismo zaboravili, jer Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman svoj su život za Hrvatsku dali. Iako je već 26 godina prošlo od njihovog stradavanja njihovim obiteljima i prijateljima suborcima još uvijek je jednako teško i tužno sjećanje na njih. Još je mnogo osoba u napadu teško ranjeno, a jedan od njih je i naš proslavljeni paraolimpijac Darko Kralj.

"Oko 2, pol 1 u noći nastale su velike detonacije, tutnjave i dignuli smo se krenuli obući, vidjet šta je i vidio sam da ima jako puno ranjenih. Pokušo sam doći do vozila kroz ovaj jedan mali, uski prolaz sam uspio skupit tri ranjenika, staviti ih u auto. Krenuo sam prema Aljmašu, prema jedinom dijelu koji je bio slobodan tada gdje smo danas imali misu, krenuo sam prema tamo i nakon jedno 30-ak metara je pala raketa pod prednji lijevi kotač i ja sam tada ranjen", prisjetio se Darko Kralj koji je bio žrtva napada.

Među brojnima koji su došli odati počast došli su i kolege Tigrovi iz svih krajeva Hrvatske. Neki su od Zagreba do Erduta stigli čak i biciklima, a povratak na ovo mjesto vraća sjećanja na strašne scene.

"Prvo je, meni se čini da je tenkovska granata opalila ovdje na ulaz i to im je bil znak. Onda se nešto i zapalilo, trska ja mislim da je bila ili nešto. Zapalila se i imali su fantastičan orijentir jer je to buknulo jako jel i nakon te jedne granate su ispaljena tri punjena vbr-a s njihove strane. Tu nas je sve ovoga, nije bilo mjesta gdje nije pala granata", dodao je Mario Šafran iz Duge Rese.

Sljedeće godine obilježavanje obljetnice trebalo bi konačno dočekati novo spomen obilježje i uređen prostor. 

"Treba napraviti spomen obilježje kako priliči tim dečkima koji su svoje živote izgubili. Čitali smo ta imena ovdje, vidjeli ste da su to dečki između 20 i 29 godina. Živote su svoje ostavili daleko od svog doma, u Slavoniji. Nisu ni morali ovdje dolaziti na kraju krajeva. Došli su i spremno su svoje živote položili na oltar domovine. Mislim da smo im dužni upriličiti jedno spomen obilježje koje i oni sami pripremaju, a koje će Osječko-baranjska županija, ako bude bilo potrebe, a mislim da će biti potrebe,  potpomogne i materijalno", izjavio je osječko-baranjski župan Ivan Anušić.

Svojom hrabrošću došli su u Slavoniju iz raznih krajeva i poginuli su braneći svoju domovinu. 26 godina poslije tuga nije ništa manja, ali ni zahvalnost koju će im i svake sljedeće godine brojni okupljeni nastaviti iskazivati.