Gospodarstvo

POREZNA PRESIJA

Država vam guli kožu - u nekim slučajevima vam uzima i dvije trećine zarađenog novca!

Porezno opterećenje u Republici Hrvatskoj nadišlo je sve granice dopustivog i održivog. Država građanima svaki mjesec otme više od polovice zarađenih novaca. Kod onih građana koji zarade malo više od prosjeka, taj iznos ponekad prelazi i dvije trećine prihoda.

Ilustracija   FOTO:Davor Puklavec/PIXSELL
Piše: Republika.eu / Protivporeza.hr

Što se počne događati kada država ogromnim porezima građanima oduzme gotovo sav prihod možemo vidjeti na primjeru bankrotirane Venecuele. Prazne police u trgovinama, nedostatak lijekova i osnovnih životnih potrepština te potpuno uništenje poduzetništva posljedice su nerazumne politike tamošnjih državnih vlasti.

Država otima gdje god stigne

Stanje u Hrvatskoj već dugo podsjeća na tragediju. Mladi nemaju perspektivu te često odlaze iz zemlje u potrazi za boljim uvjetima života. Uzmimo za primjer mladog inženjera Ivana, koji nakon završetka školovanja odlučuje ostati i dijeliti probleme s građanima ove zemlje.

Ivan, junak ove tužne priče, inženjer je elektrotehnike koji je imao sreću da se nakon završenog studija zaposli u Hrvatskoj. Iako Ivanov poslodavac svakog mjeseca za njegovu plaću izdvoji 11.835, Ivanu na račun sjedne samo 6.800 kuna. Pet tisuća kuna, bez ikakvih pitanja, za svoje “usluge” otme država. To je razlika između bruto2 i neto plaće. Ova razlika pripada radniku koji bi trebao sam odlučivati o potrošnji zarađenog novca.

Država ovim novcem financira legla korupcije i lošeg poslovanja – zdravstveni i mirovinski sustav. Mnogi ljudi nisu svjesni stvarnog iznosa kojeg primaju za svoj rad. Da jesu, odavno bi se pobunili protiv ovako visokih davanja. Osim što je ne postoji mogućnost izbora pružatelja, zbog nedostatka konkurencije kvaliteta usluge koju država za taj novac pruži vrlo je niska.

Kao i mnogi građani ove zemlje, Ivan živi kao podstanar. Mjesečno izdvoji oko dvije tisuće kuna za stanarinu, 1750 kuna vlasniku stana i 250 kuna vlasnicima naših života. O zasnivanju obitelji zbog ekonomske situacije ne usudi se niti razmišljati. Na hranu i režije mjesečno potroši oko dvije tisuće kuna, od čega država sebi uzme oko četiristo.

Vlast najviše voli kad Ivan negdje ide automobilom – od tisuću kuna koliko u prosjeku mjesečno potroši na gorivo, gotovo šest stotina kuna završi u rukama naših političara. Budući da je pušač, mjesečno potroši i 750 kuna na cigarete te time pokloni državi više od 350 kuna. Ako već ne želite prestati pušiti zbog svojega zdravlja, učinite to da smanjite prihode nezasitne države.

Država radnicima uzima i do dvije trećine prihoda

Iako Ivan u stanu uopće ne posjeduje televizijski uređaj, svakoga mjeseca pristiže mu i razglednica s Prisavlja. Zbog posjedovanja laptopa dužan je državi donirati osamdeset kuna mjesečno za RTV pristojbu. I na sve ostalo što Ivan kupi od svojeg novca, platit će 25 posto PDV-a.

Svakom novom kupnjom državni prihodi rastu. Kada sve ovo zbrojimo, oko šezdeset posto Ivanove plaće svakoga mjeseca završi u rukama naših političara koji taj novac troše šakom i kapom. Ovakva situacija nije dugoročno održiva, a posljedice ovog bezobzirnog reketarenja osjećamo već dugo.

Država nema svoj novac, nego ima samo ono što je od nekoga otela ili će od nekoga tek oteti. Dosadašnja gospodarska politika vodi Hrvatsku u propast. Jedini put prema stvaranju zdrave gospodarske klime jest smanjenje poreznog opterećenja. Država mora prestati bezosjećajno cijediti svoje građane.

Novac poreznih obveznika troši se bez kontrole, a veliki dio nestane kroz korupciju i brojne afere: najljepše fontane u ovom dijelu Europe – 18 milijuna kuna, farbanje tunela (i građana) – 43,4 milijuna kuna, most na Korani koji ne vodi nigdje – 50 milijuna kuna, sva čuda koja nas čekaju u budućnosti – NEPROCJENJIVO. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem. Za sve ostalo tu su porezni obveznici.

 

IZVOR: Protiv poreza