Društvo

MONS. DR. ĐURO HRANIĆ U GLAGOLJICI STV-A

Nakon velikoga petka, smrti i groba mora svanuti uskrsno jutro

Nadbiskup i metropolit đakovačko-osječke nadbiskupije mons.dr. Đuro Hranić u Glagoljici Televizije Slavonije i Baranje govorio je o Uskrsu, čovjeku i Bogu, obitelji i mladim ljudima, politici i perspektivi Slavonije i Hrvatske.

Piše: Republika.eu / STV

O Korizmi i mladim ljudima 

Vrijeme Korizme upravo je vrijeme suočavanja i sa napastima i sa sobom i Božjom riječju, da bismo se odrekli Vraga i vratili sebi i Bogu, da bi bili bolji ljudi i bolji članovi društva u kojem živimo.

Duboko vjerujem u mlade ljude. Njih demoralizira koruptivni mentalitet, sebičnost, egoistične tendencije, nered i nepoštenje, kad vide da ne vrijedi škola koju su završili, kakve su ocjene stekli, kakve kompetencije imaju.  Nego kada vide da više vrijedi čiji je netko sin ili kći, kakvo je političko zaleđe. To mlade ljude demoralizira. Zbog toga postaju nezadovoljni, frustrirani i odlaze. Vide da se kod nas ne isplati biti pošten, dobar, marljiv, savjestan i odgovoran, kada se životni procesi događaju mimo toga. I mislim da je to ono najopasnije što se događa danas u našem društvu. Mi možemo razumjeti objektivne poteškoće, ali ono što ubija Boga u nama je poruka da uopće ne može biti dobrote i poštenja. 

Čovjek u sebi ima ugrađen kompas koji ga vodi prema dobru. Mlad čovjek se zna oduševiti za dobro. Otvoren vrijednostima i idealima. Ne želi lažne i trule kompromise. Iskreno me oduševljava na kakvu su žrtvu i napor mladi spremni kada  vide da to ima smisla.

Gledajte naš Domovinski rat. Tko je izvukao Domovinski rat ? Oni mladi za koje smo mislili da ih ništa ne zanima. Stariji su bili prema njima kritični, a gledajte kako su se ti mladi pokazali. Kako su bili spremni na žrtvu pa i na darivanje vlastitog života kada su osjetili što se događa i vidjeli cilj.

Uskrs je pobjeda života nad smrću i naš ljudski život doista nema smisla, ako sve završava grobnim humkom. Isus Krist je legao u grob i iz njega ustao. Pobijedio je smrt. Prvi je ustao iz groba i otvorio nam put kojim se vraćamo Bogu. 

Nakon velikoga petka, smrti i groba mora svanuti uskrsno jutro.

O korizmenoj poslanici slavonskih biskupa, siromaštvu i demografskom stanju u Slavoniji, Baranji i Srijemu

U korizmenoj poslanici, biskup Škvorčević i ja jasno smo rekli da odgovornost za nastalo stanje snosi dosadašnja politička nebriga središnjih državnih vlasti za ove krajeve, a očitovala se u nedonošenju jasne agrarne poltike i strategije ruralnoga razvoja.

Velik dio odgovornosti za ovo što se ovdje kod nas u Slavoniji događa snose i saborski zastupnici iz ovih krajeva koji su više zastupali interese svojih političkih stranaka nego građana koji su ih izabrali. Situaciju pogoršava sveprisutni koruptivni mentalitet, a željene rezultate nije mogla polučiti ni regionalna politika inata.

Bez snažne političke volje i istinske želje svih političkih dužnosnika nije moguće ostvariti preduvjete za društveno socijalni i gospodarski oporavak Slavonije, Baranje i Srijema i za izlazak iz sadašnjeg teškog stanja. Središnja vlast neke stvari mora prepustiti regiji. Mora se poštivati princip supsidijarnosti, jer ako o svemu odlučuje središnja državna vlast, a kod nas je previše toga centralizirano, onda je centralna državna vlast tutor lokalnoj vlasti. To treba promijeniti.

Tu susrećemo i jedan od istočnih grijeha, da stranka na vlasti pomaže lokalnu regiju samo ondje gdje ima svoje ljude na vlasti. I ako nemaš liniju iste političke garniture od središnje vlasti, preko županije do općine i grada, onda ti ne mogu proći projekti. To je ozbiljan problem i mislim da je takav odnos i mentalitet nešto što je jednostavno nepodnošljivo i to treba promijeniti. Temeljni preduvjet je da se čovjek mora iznutra promijeniti.

Mi možemo mijenjati sustave i vlade, ali ako se mi iznutra, kao ljudi ne mijenjamo, ako se ne vratimo sebi i Bogu, ne može se dogoditi temeljna i ozbiljna preobrazba društva. Stari čovjek, grijeh i zlo, mora umrijeti u nama. Mora se u nama dogoditi jedna otvorenost za ono što je časno, pošteno, istinoljubivo, za vrijednosti bez obzira na cijenu koju treba platiti.

Čovjek ne vidi plodove svoga umiranja, ali ako nema onih koji su u najpozitivnijem smislu te riječi, budale, koje su spremne umrijeti, izvući deblji kraj, uložiti se ne gledajući na sebe, nego gledajući na opće dobro, ne možemo ići naprijed.

Ja duboko vjerujem da koliko god u našem društvu ima zla, vjerujem da još uvijek ima časnih, poštenih, velikodušnih ljudi, koji su bili ne samo spremni umirati u Domovinskom ratu, nego i sada u ovo mirnodopsko vrijeme, umirati na svoj način te nas i našu domovinu povesti u jednu vedriju budućnost, u jednu uskrsnu budućnost. 

O temeljnim vrijednostima i napastima

Poznata je napast moći i vlasti. Dat ću ti, ali ako mi se pokloniš. Odreci se sebe, odreci se svoje savjesti, odmetni se od Boga i Božje riječi i  prihvati drugačija pravila igre. Kao da je postalo normalno da se vezom i protekcijom, pa i preko koverte, a ne čestitošću i poštenjem, stručnošću i kompetencijom nešto postiže.

Gledano ljudskim očima, oni kojima ništa nije sveto, bolje prolaze. Zašto biti budala ? Zašto plivati protiv struje ?

Čovjek je stvoren na sliku Božju. U svakom čovjeku ima nešto od bogatstva Božjega bića. Bog želi da čovjek živi, a ne da životari. Ne da živi od danas do sutra, nego da mu život bude sretan i smislen. Briga za kruh može biti poziv na ropstvo, ako nije vođena unutarnjom slobodom i sviješću da čovjek ponajprije živi od trajnih vrijednosti, od ljubavi, čestitosti i poštenja, poštenoga rada i riječi Božje. Ima nešto vrijednije od materijalnoga i profita, nešto zbog čega čovjek ne može prodati sebe.

O obitelji

Teško je biti sam i plivati protiv struje. I zato nam je potrebna podrška. Kvaliteta života čovjeka ponajprije ovisi o kvaliteti obiteljskog života. Ako se čovjek osjeća iskreno voljen i prihvaćen, ako može biti ono što je i ako osjeća da ga netko razumije, onda je miran i radostan, otvoren za druge,  spreman na rad i suradnju, na suočavanje sa problemima i poteškoćama.

Duboko sam uvjeren da je onaj čovjek koji je sretan i zadovoljan svojim privatnim životom, puno kvalitetnije i produktivnije društveno biće, nego nezadovoljan i frustriran, zabrinut, nepovjerljiv i sumnjičav čovjek. Zato bih rekao da je osim osobne vjere itekako važan i obiteljski život čovjeka. Obitelj je osnovna stanica života društva. I zato što je to najbolji ambijent u kojem čovjek dolazi na svijet, ali i zato što je ona škola slobode, odgovornosti, pravednosti, međusobnog prihvaćanja, sebedarja, dijaloga, služenja, praštanja, solidarnosti, društvenosti i vjernosti. Obitelj je prva škola društvenih kreposti bez kojih nema društvenog života, bez kojih ni jedno društvo ne može napredovati.

O papi Franji i svećenicima

Isus nije ni tražio ni okupio oko sebe savršene apostole. I mi svećenici djeca smo svoga vremena i svojih obitelji. Vidite da nismo savršeni i bezgrešni. I mi svećenici gledamo sebi u oči, gledamo gdje smo slabi i nevjerodostojni, gdje svojim životom protuslovimo evanđelju. Unutar svake biskupije značajan je rad sa svećenicima upravo na ovom duhovnom planu. I mi smo potrebni Božje milosti, praštanja i obraćanja.

Imamo cjeloživotno teološko pastoralno  katehetsko obrazovanje i cjeloživotni rad na sebi i vraćanju evanđelju i evanđeoskim vrednotama. Papa Franjo je donio jednu svježinu u crkvu, upravo vraćajući nas evanđeoskoj jednostavnosti. On tu izgleda proročki svjež i nov. I evanđelje je takvo. Papa traži evanđeosku dosljednost. Od nas crkvenih ljudi, traži obraćenje, a to nije uvijek ugodno. Uvijek kod promjena postoje i otpori, otpori staroga čovjeka u nama. Ponekad to izgleda kao da i u crkvi postoje neki otpori, no otpora nema jer smo svi svjesni da je Papa do kraja na liniji evanđelja, a evanđelje je naš jedini kriterij. Isus Krist jedini je naš kriterij. Papa je na toj evanđeoskoj Kristovoj liniji. 

O kanonizaciji kardinala Stepinca

Papa Franjo ne dovodi u pitanje kanonizaciju kardinala Stepinca.

On, stvaranjem komisije, čini gestu ekumenske otvorenosti u vidu stvaranja klime uzajamnoga dijaloga i povjerenja. Mislim da djelovanje te komisije može biti i blagotvorno i rasvijetliti određene stvari. Kardinalu Stepincu više se neće moći pristupati na razini pamfleta i ideologije, nego će činjenice pokazati tko je i što je bio taj čovjek i što je stvarno činio.

Kanonizacija kardinala Stepinca ne ovisi o ishodu rada ove komisije. Njen rad može dati odgovore na neka pitanja i olakšati ekumenski dijalog, kako bi se kanonizacija kardinala Stepinca, što je Papina želja, dogodila u ozračju što manje napetosti i tenzija.