Politika

OSIJEK NA APARATIMA

Polovica gradonačelničkog mandata Ivice Vrkića - je li on najgori gradonačelnik?

Uskoro se bliži polovica gradonačelničkog mandata Ivice Vrkića i potrebno je podvući crtu te vidjeti što je do sada učinjeno, u kojem smjeru ide razvoj grada i je li se moglo napraviti više. Ocjenu samog Vrkićevog rada u protekle dvije godine mandata posjetitelji našeg portala moći će dati i kroz veliku anketu našeg portala u kojoj će imati priliku izraziti mišljenje o tome tko je najlošiji gradonačelnik Osijeka.

Anto Đapić i Ivica Vrkić   FOTO:Marko Mrkonjic/PIXSELL
Piše: Republika.eu

Gradom Osijekom je do sada u povijesti upravljalo 46 gradonačelnika počevši od 1786. godine i prvog gradonačelnika Franje Antuna Blažića. Taj ugledni osječki trgovac i sudac je postao prvim gradonačelnikom Grada na Dravi nakon što je car Josip II. 2. prosinca 1786. godine ujedinio Gornji grad, Donji grad i Tvrđu u jedinstvenu cjelinu Osijek.

U periodu prije prvog svjetskog rata, pa i u razdoblju između dva svjetska rata, upravljanje Osijekom obilježeno je uglavnom po gradonačelnicima koji su imali njemačke korijene. Posljednji gradonačelnik njemačkog porijekla bio je Vjekoslav Hengl u razdoblju od 1924. do 1930. godine. Njegova vladavina obilježena je iznimnim komunalnim, gospodarskim, i kulturnim razvojem Osijeka, a ponajviše će ga povijest pamtiti po tome što je za vrijeme njegovog mandata izvršena elektrifikacija grada 1926. godine. Henglovi prethodnici, osječki gradonačelnici njemačkih korijena bili su: Franjo Broschan (1791.-1804.), Aleksandar Chavrak (1811.-1813.), Karlo Zengewall (1813.-1814.), Alojz Schmidt (1835.-1848. i 1853.-1868.), Friedrich Broschan (1884.-1892.), Antun Rottar (1892.-1895.) i Konstantin Graff (1895.-.1913.).

Za vrijeme drugog svjetskog rata Osijek su vodili dva gradonačelnika pripadnici vlasti Nezavisne države Hrvatske Josip Galovac i Ivan Movrin. Nakon završetka rata od 1945. godine pa sve do demokratskih promjena 1990. godine vlast su obnašali gradonačelnici, njih 14, iz redova Saveza komunista, odnosno Komunističke partije Hrvatske. Iz tog vremena najviše su se istaknuli Jozo Petović i Ivica Fekete.

Od 1990. godine nakon stupanja demokratskih promjena i višestranačja u Hrvatskoj kroz gradonačelničku fotelju u Kuhačevoj 9 prošlo je 7 gradonačelnika. Prvi gradonačelnik nakon demokratskih izbora 1990. je postao, kao kandidat HDZ-a, Zlatko Kramarić čiji je mandat nakratko prekinuo 1992. Karlo Karačić (HDZ). Kramarić je nakon izbora 1993. godine opet postao gradonačelnik, ali tada kao kandidat HSLS-a i na toj dužnosti se zadržao u kontinuitetu sve do 2005. godine.

Tu 2005. godinu mnogi smatraju prijelomnom godinom na osječkoj političkoj sceni. Branimir Glavaš se razilazi s HDZ-om i na lokalnim izborima odnosi uvjerljivu pobjedu u gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji. HSLS i Zlatko Kramarić kao do tada vodeći politički čimbenik doživljava fijasko i potpuno nestaje s političke scene u Osijeku. Glavaš kao relativni pobjednik izbora u Osijeku formira vlast i postavlja Antu Đapića za gradonačelnika koji se na toj funkciji zadržava sve do konca 2007. godine i pucanja koalicije između njega i HDSSB-a. To je razdoblje u Osijeku obilježeno kao razdoblje razvoja komunalne infrastrukture pri čemu se ponajviše pamti izgradnja tramvajskih pruga. Nakon nastupanja krize vlasti u Osijeku 2007. godine na samo 12 dana gradonačelnikom je imenovan HSLS-ovac Zlatko Benašić. Nakon prijevremenih izbora 2008. godine gradonačelnikom postaje HSP-ovac Gordan Matković uz koalicijsku podršku SDP-a i HNS-a. Iako je tada nositelj liste HSP-a, koji je bio relativni pobjednik izbora, bio Anto Đapić i samim time kandidat za gradonačelnika ipak mu nije pošlo za rukom sjesti u gradonačelničku fotelju. Probleme je tada Đapiću pravio koalicijski partner iz HNS-a Ivan Vrdoljak, koji se tada pojavio na političkoj sceni s parolom Man with the balls (Čovjek s mudima), koji je koaliciju uvjetovao time da Đapić ne bude gradonačelnik. Kao kompromisno rješenje isplivao je tada Gordan Matković koji se na toj funkciji zadržao do početka 2009. godine kada je Anto Đapić izvršio „puč“ i pomoću podrške HDZ-ovih vijećnika opet „zasjeo“ u Kuhačevu 9.

Đapić se u svom povratku na gradonačelničku fotelju zadržao svega nekoliko mjeseci do redovnih izbora u svibnju 2009. godine kada doživljava veliki poraz od HDSSB-ovog kandidata i dotadašnjeg župana Krešimira Bubala. Bili su to prvi izbori u povijesti na kojima se za gradonačelnika glasalo neposrednim putem i Bubalo je tada u drugom krugu ostvario uvjerljivu pobjedu u omjeru 65:35 posto.

Bubalov gradonačelnički mandat od 2009. do 2013. godine smatra se mandatom u kojem su se stabilizirale političke prilike u Osijeku. HDSSB je imao stabilnu većinu u GV, nesmetano je provodio sve odluke i vlast se u potpunosti mogla posvetiti razvoju grada. Dolaskom na vlast i preuzimanjem grada Bubalu nije bilo nimalo lako jer je naslijedio nezavidnu financijsku situaciju u gradskoj blagajni. Gradska poduzeća su bila prekomjerno kreditno opterećena, gradski proračun su opteretile velike dospjele obveze nastale populističkim potezima i rastrošnošću njegovog prethodnika. No, Bubalo je uspio konsolidirati i racionalizirati gradski sustav i krenuo je u investicije i projekte. U njegovom mandatu izgrađena je gospodarska zona u Tenji i započeto je s izgradnjom zone u Nemetinu, obnovio je Trg slobode i srednjoškolsko igralište, asfaltiraju se mnoge ceste, a jedan od najznačajnijih projekata je „Projekt Osijek“ koji je sada u izgradnji, a financira se većim djelom iz EU fondova. U tom razdoblju gradska poduzeća i ustanove doživljavaju renesansu i sva posluju pozitivno, uspješno se vraćaju nagomilani krediti od prethodnih vlasti i sustav postaje sve učinkovitiji.

Nakon Bubala u Kuhačevu 9 dolazi Ivica Vrkić koji na izborima 2013. godine uz pomoć udruženog pokreta u kojem su gotovo sve političke stranke u Osijeku (HDZ, SDP, HNS, HSU, SU, Laburisti, Đapić…) u drugom krugu dosta prljave kampanje tijesno pobjeđuje HDSSB-ovog Krešimira Bubala. U lipnju ove godine Vrkiću se navršava dvije godine, odnosno polovica mandata kojeg je teško analizirati kroz uobičajenu prizmu u kojoj se mjeri i analizira uspjeh na području komunalne i gospodarske politike. Njegov mandat, u ove nepune dvije godine, obilježen je brojnim kriznim situacijama. Od kriznih i dramatičnih situacija u gradskim ustanovama poput HNK-a ili političkim krizama kao npr. istupanje stranke GOGO iz koalicije ili gubitak vladajuće većine kod glasovanja o razrješenju Ante Đapića. Za Vrkićev rad se može reći, nažalost, kako se kao gradonačelnik nije istaknuo kada je u pitanju gospodarstvo i razvoj nego se više bavio politikom i obračunom s političkim protivnicima. Kao gradonačelnik uspio je čak završiti i na optuženičkoj klupi gdje mu se sudi zbog kleveta iznesenih na račun Branimira Glavaša. Njegov mandat obilježava i do sada nezapamćena kriza u gradskoj blagajni jer se proračun puni slabije nego ikada, a sve je to, kako tvrde stručnjaci, rezultat dvogodišnjeg izostanka investicija i projekata.

Vrkić se kao gradonačelnik nije proslavio niti u borbi s komarcima koji su zbog nesnalaženja gradske uprave prošle godine doslovno „pojeli“ građane Osijeka, a prema svemu sudeći situacija neće biti bolja ni ove godine jer se kasno krenulo u projekt. Od nekakvih komunalnih projekata može se izdvojiti „krpanje“ i asfaltiranje ponekih uličica i nedavno popločavanje parkinga kod Tržnice.

Naš portal je uoči obilježavanja polovice gradonačelnikovog mandata odlučio svojim mnogobrojnim čitateljima ponuditi anketu o tome kakvo je njihovo mišljenje o dosadašnjim osječkim gradonačelnicima. Naravno, u anketi smo ponudili osobe koje su gradonačelničku dužnost obnašale od 1990. godine, odnosno od uspostave hrvatske države.    

ANKETA