Gost komentator

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA

Hoće li nove snage u politici odlučivati o našoj budućnosti?

Predsjednički izbori su pokazali kako na političkoj sceni Hrvatske vladaju i dalje dvije glavne hrvatske političke stranke, ali i da postoji ogromni potencijal u biračkom tijelu za neke nove ideje, opcije i lica.

Ilustracija   FOTO:Slavko Midžor/PIXSELL
Piše: Republika.eu / Rafael Jurčević

Velik broj birača u prvom krugu koji je dao glas Živom zidu, te velik broj nevažećih listića u drugom krugu su pokazali kako postoji veliko nezadovoljstvo aktualnim političkim elitama, bez obzira na to što im je velik broj birača dao svoje glasove. Izbori su također pokazali da kandidati iz manjih stranaka mogu nametnuti svoje teme i da te teme i ideje prihvaćaju glavne dvije političke stranke kako bi osigurali njihovu potporu.

Iznenadan uspjeh Ivana Vilibora Sinčića i Živog zida, koji je praktički bez ikakvih financijskih sredstava i predkampanje osvojio ogromnu podršku u prvom krugu, pokazuje da birači žele promjene, nova lica ali i teme koje su bliže njima i njihovim problemima od tema ustavnih promjena o kojima je govorio aktualni predsjednik Josipović. Živi zid je nastupio na izborima kao predstavnik blokiranih i deložiranih građana, te samim tim ispunio dio političkoga prostora koji do sada nije bio obuhvaćen. Nakon što je prvi krug pokazao da su te njihove teme i ideje pale na plodno tlo u većem dijelu biračkoga tijela, kandidati SDP-a i HDZ-a su se okrenuli tim biračima kako bi im donijeli pobjedu u drugom krugu. Tema blokiranih građana, deložacija i ovrha koja je do predsjedničkih izbora bila tema na društvenoj margini, u vrlo kratkom vremenu je postala aktualna i dvoje kandidata su se natjecali kako bi pribavili podršku udruga koje zastupaju blokirane, te su obećavali da će hitno riješiti njihove probleme. Isto tako dobar dio predsjedničkoga programa aktualnoga predsjednika Josipovića je bio pod utjecajem dotadašnjeg uspjeha i popularnosti stranke Orah i njihovih ideja o zelenoj ekonomiji, kao što je i dobar dio preuzet od strane Kujundžića o ustavnim promjenama, drugoj republici, ali i pod utjecajem referenduma udruge U ime obitelji se preuzela i ideja o preferencijskom glasovanju.

Aktualna politička scena trenutno izgleda kao tržište na kojem se natječu dvije glavne stranke koje moraju prihvaćati nove ideje kako bi održale potporu vlastitih birača, ali i stekli potporu novih birača potrebnu za pobjedu na izborima. Dolazi do velikoga porasta novih političkih opcija, lica, inicijativa, nevladinih udruga koje su sa svojim djelovanjem pojačale javni pritisak na dosadašnju političku elitu i zadobile povjerenje određenoga broja birača nezadovoljnog stanjem u državi. Te udruge, stranke i inicijative nameću nove ideje i teme na političkoj sceni, koje uskoro preuzimaju glavne stranke pod svoje i zahvaljujući njima održavaju svoju popularnost i snagu kako se njihovo biračko tijelo ne bi okrenulo novim snagama. Te nove političke opcije se brzo organiziraju, brzo postaju popularne, svoje teme sve lakše i lakše guraju na političku scenu, ali vrlo brzo propadaju, te im se događa da glavne stranke pokupe uspjeh njihovih inicijativa. Tako je i uspjeh Oraha već sad ozbiljno uzdrman s tim što su podržali Josipovića na izborima i s tim da im je dobar dio birača oduzeo Živi zid, kao što su i oni oduzeli dobar dio birača Laburista. Isto tako uspjeh Živog zida bi mogao ozbiljno narušen novim političkim opcijama koje dolaze. Također se i na desnici dogodio veliki uspjeh sa inicijativama koje je čak i dio ljevice prihvatio, ali stranke sa desnice koje ne pripadaju HDZ-ovoj koaliciji su oslabile, a ne ojačale, iako je dobar dio ideja i inicijativa dolazio sa njihove strane. Slično se događa i u zapadnim zemljama, primjerice Velikoj Britaniji gdje konzervativci preuzimaju antieuropsku i antiimigrantsku retoriku kako bi oslabili brzo rastući UKIP, ali i u drugim zemljama gdje brzo rastu razne ekstremno ljevičarske i desničarske stranke i udruge. Ako vladajuće stranke na lijevom i desnom centru u Hrvatskoj i Europi misle i u budućnosti vladati tim zemljama, morati će dio programa novih stranaka prihvatiti i prilagoditi ih mogućnostima, inače će te nove stranke vrlo brzo zavladati političkom scenom.

Budućnost Hrvatske u tom pogledu je neizvjesna. Moguće je kako će se pojaviti inicijative sa ekstremne ljevice koje bi išle ka dodatnom jačanju uloge države u ekonomiji, nacionalizaciji "strateških" tvrtki, progresivnijem oporezivanju i slično. U slučaju pojavljivanja neke organiziranije stranke sa ljevice koja bi se zalagala za navedene stvari moguće je kako bi dvije glavne stranke skrenule u ekonomskim pitanjima dodatno ulijevo. Sa desne strane je moguć porast nacionalističkih snaga pogotovo nakon presuda međunarodnih sudova u sporovima sa Srbijom i Slovenijom (ne budu li te presude povoljne), te je vrlo moguće kako bi čak i HDZ mogao dodatno zaoštriti svoju retoriku, pogotovo pred izbore. Također je za očekivati i kako će se sindikati nastaviti protiviti gotovo svakom pokušaju reforme, te da će konzervativne udruge nastaviti sa svojim inicijativama. Na lokalnoj sceni će jačati porast nezavisnih lista i udruga koje se bore za transparentnije vođenje gradova i općina, te je za očekivati kako će se HDZ i SDP morati prilagoditi tim politikama ako ne žele gubitak svojih dosadašnjih biračkih utvrda. Budućnost hrvatske političke scene će biti obilježena dominacijom dvije glavne političke stranke, ali će političku scenu znatno oblikovati nove političke snage i nevladine udruge. O njima ovisi koje će ideje vladati političkom scenom, te kojim će putem Hrvatska krenuti u budućnosti.