Razno

ZIMSKA LIKOVNA KOLONIJA

Rehabilitacija uma i tijela kroz slikanje

U Centru za rehabilitaciju Sloboština održana je 20. po redu Zimska likovna kolonija. Profesionalni slikari godinama sudjeluju u ovoj akciji, u koju su uključeni i sami korisnici Centra.

Centa za rehabilitaciju, podružnica Sloboština   FOTO:Borna Filic/PIXSELL
Piše: Media Servis

Punih 20 godina akademski slikari, profesori, humanisti iz cijele Hrvatske umjetnost stavljaju u funkciju humanitranog djela. Ove godine koloniji se priključila i slikarica s Tajlanda. Kad uđete u prostore Centra za rehabilitaciju teško se oteti dojmu živosti, šarlikosti i eksploziji kreativnosti u koju su, što je najvažnije, uključeni i korisnici Centra. Miris boja za slikanje i razbacana platna ne ostavljaju ravnodušnima ni one koji se nisu usudili uzeti kist u ruke.

Korisnici Centra Robert, Biserka i Željka, oduševljeni su 'radnom atmosferom' Likovne kolonije, no samo kao promatrači. Mnogi su tu već godinama u privremenom smještaju, no nadaju se da će uskoro dobiti priliku za samostalni život. Slične sudbine spojile su Biserku i Željku.

"Obje smo ovdje. Nažalost, i Željka i ja smo izgubile roditelje. Moj otac umro je dva mjeseca nakon njezinog", ispričala nam je Biserka.

Život u ovakvom domu uvijek je, kažu, ispunjen aktivnostima - korisnicima s vremena na vrijeme organiziraju disko večeri, vode ih u kino, no najviše ih vesele likovne kolonije i druženja s profesionalnim slikarima i kiparima. Jedan od njih je Sašo Petruševski-Novak, koji se koloniji priključio davne 1988. godine.

"Kad se prvi put pojavite, komunikacija je malo otežana. No kad dođete nekoliko puta na koloniju, napravite jednu dobru komunikaciju s njima. Oni su jako zahvalni. Što je interesantno, vrlo su kreativni. Ta sprega rada uz igru i njihovo sudjelovanje zanimljiva je i nama umjetnicima i korisnicima", ističe Sašo.

Iako vodi ukupno 24 likovne kolonije diljem Hrvatske, Anti Živkoviću - Fošaru ova u Sloboštini je najdraža: "Svaka kolonija ima taj neki značaj. Osobito u pedagoškom smislu. Djeca uče kroz likovnost, razvijaju svoj svjetonazor, socijalizaciju. To je jedan humani čin. Djeca vole tu angažiranu umjetnost, žele toplinu. Nažalost, među ljudima vladaju predrasude da postoji razlika između 'normalnih' i 'njih'. Razlike uopće nema. Punih 25 godina ovu populaciju podučavam likovnom izražavanju. Oni jesu usporeni, no mogu napraviti divne stvari".

A te divne stvari će na prodaju, odnosno aukciju. Sredstva su namijenjena za pomoć u radu Centra. Neki radovi krasit će i zajedničke prostorije rehabilitacijskog centra u Sloboštini. Zahvalni smo umjetnicima na njihovom angažmanu jer to puno pomaže psihofizičkom stanju naših korisnika, kaže Teodora Not, predstojnica podružnice Sloboština.

"Taj spoj rada s korisnicima i rad na kreativnom izražaju nama je jako bitan, posebice za kvalitetu života naših korisnika", ističe Not dodajući kako bez čvrste podrške Grada Zagreba, ova kolonija ne bi mogla biti organizirana.