Glazba

ODLAZAK TROGIRSKOG SLAVUJA

U 59. godini preminuo Vinko Coce

Poznati pjevač Vinko Coce, trogirski slavuj, umro je noćas oko 1 sat u splitskoj bolnici u 59. godini života, potvrdio nam je diskograf Branko Paić.

Vinko Coce na koncertu u Koprivnici   FOTO:Marijan Susenj/PIXSELL
Piše: Media servis / Republika.eu

Trogirski tenor završio je 13. svibnja na jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Split zbog teške infekcije.

Bio je stabilno, kontaktirao je s okolinom, no zdravlje mu je bilo ozbiljno ugroženo jer je infekcija bila jako ozbiljna.

Pjevač je bolovao od više kroničnih bolesti, a dugo se borio i s prekomjernom težinom. Vinko Coce zauvijek će ostati zapamćen po svojem glasu i pjesmama. 'Ribari', 'Vilo moja', 'Oluja sa sjevera' samo su neki od njegovih brojnih hitova. 

 
Stipaničev: Coce je zaslužio da napunimo Poljud
 
"Teško je bilo što reći kad čovjek takve dimenzije i pozicije u glazbi ode. Neka mu je laka zemlja i hvala mu na svemu što nam je podario svojim prekrasnim i božanstvenim glasom. Čovjek je bio toliko prisan i druželjubiv. Nekako si je napisao epitaf s onom čuvenom hajdučkom himnom 'Kada umren umotan u bilo, Na Poljud odnesite mi tilo', mislim da je zaslužio da svi napunimo Poljud i da mu tamo napravimo komemoraciju", rekao je u razgovoru za Media servis Đani Stipaničev.
 
Priznaje da je teško izdvojiti samo neke od trenutaka provedenih s jedinstvenim glazbenikom koji je bez sumnje, od svojih početaka, ostavio dubok trag u hrvatskoj glazbi.
 
"Od njegovog prvog pojavljivanja u solo karijeri kada je izašao iz klape Trogir s njegovim albumom 'Mirno spavaj Ružo moja' 1990. godine kada se pojavio s 'Da je meni s tobom kroz pasike' i kad su se zaredali hitovi za hitom, svi su shvatili tko je taj čovjek i kako je dobro pjevao i interpretirao taj dalmatinski belcanto. Nitko prije, nitko poslije njega na takav način, ono klapski gledano, najnenadmašniji prvi tenor ikad, svih vremena po meni", istaknuo je Stipaničev.
 
Posebno emotivno, tužnu vijest o smrti svojevrsnog simbola Dalmacije, primila je Tereza Kesovija.
 
"Prevelik je to gubitak jer nikada, nikada više neće takvog tenora biti. Nikada. Bit će lijepih, dobrih tenora s lijepim glasovima, ali te topline u glasu nema više. Otišla je, zauvijek".
 
Ističe, premalo je riječi kojima se može opisati ovakav gubitak.
 
"Nema po čemu ga neću pamtiti. Po svemu ću ga pamtiti, najviše po njegovoj dobroti, po njegovoj beskrajnoj dobroti za sve ljude. Po njegovoj duši koju je izlijevao iz svog tijela u pjesmu. Davao je sve od sebe. A s kojom divnom lakoćom je pjevao", kazala je Kesovija.
 
Biografija:
 
Vinko Coce rođen je u Trogiru 22.12.1954. godine. U 13. godini čini prve glazbene korake dopunjujući solfeggio satovima za klarinet, već s 15 godina kao tenor pjeva u vokalnom kvintetu Mali kanti, a od 1972. započinje njegovo druženje s Klapom Trogir, uz koju će se uzdizati sve do početka njegove samostalne karijere.
 
Započevši klapski angažman kao prvi tenor, ubrzo se razvija u tenora solistu, nastupajući s klapom, kao vokalnom pratnjom, diljem Europe. Kroz klapsko pjevanje intenzivno surađuje s vrsnim pedagozima i glazbenicima poput Lj. Stipišića, J. Veršića, E. Tudora, S. Bombardellija, N. Žlicara, D. Tambače, L. Voltolinija, N. Buble, J. Čalete…
 
Pjevajući uz klapu, istodobno pohađa glazbenu školu Josip Hatze u Splitu. Već 1983. primljen je za zborskog tenora u profesionalnom mješovitom zboru HNK-a u Splitu, gdje sljedećih pet godinauspješno pjeva cjelovit operni repertoar, ne prekidajući rad u Klapi Trogir. Najveće priznanje dolazi prihvaćanjem asistencije u zboru Teatra Comunalle iz Firenze, gdje u operi Boris Godunov, izvedenoj pod ravnanjem maestra Sei Ozave, pjeva u krugu Luciana Pavarottija.
 
1991. započinje razdoblje njegove karijere samostalnog pjevača zabavne glazbe, što je donijelo prekid u njegovom klapskom angažmanu, i što je još važnije, 1995. dovelo do prestanka rada čitave Klape Trogir.
 
Jenjavanjem ratnih zbivanja, počinje njegova bliska suradnja s N. Ninčevićem i J. Banovom, nakon čega dolazi i prvi estradni uspjeh s prvim albumon snimljenim 1993. na kojem pjeva nekoliko zapaženih hitova. Iste godine, s pjesmom 'Sićaš li se di je Lungo mare', osvaja Grand Prix na Splitskom festivalu zabavne glazbe, a već 1994. nastupa na Dori. S pjesmom 'Kora kruha u vinu' biva nominiran za jednu od prestižnih nagrada Porin koju, doista, zajedno s Klapom Trogir, i dobiva kao priznanje za rad na polju njegovanja i unapređenja tradicionalnog klapsko-dalmatinskog pjevanja, za CD Klapa Trogir.
 
2002. pokreće ponovno okupljanje Klape Trogir, u času kad ona navršava četrdesetu obljetnicu djelovanja, što je obilježeno monografijom 'Povratak iskonu', autora Stanka Geića. Nakon sedmogodišnje stanke, novim okupljanjem klapa nastavlja daljnje obrade glazbenih djela iz ciklusa 'Narodno blago grada Trogira', u okrilju KUD-a Kolo. Od tada, Klapa Trogir otpočinje reproducirati sveukupni glazbeni opus, uključujući i snimku Trogirske Božićne Mise Mo. Giuseppea Bozzotija, u obradi Nikole Buble, nekadašnjeg člana Klape Trogir.
 
Zbog uspjelog solističkog angažmana, 2000. godine postaje članom Hrvatske glazbene unije, te dobiva status slobodnog umjetnika. Pored toga, stalni je član komornog zbora samostana Benediktinki i sv. Nikole u Trogiru, prinoseći njegovanju repertoara sakralne svjetske, hrvatske, te poglavito trogirske glazbene baštine. U lipnju 2003., u Trogiru potiče i organizira samostalni koncert Vinko i prijatelji, na kojem nastupaju i Oliver Dragojević, Klapa Trogir, klapa Tragos i, kao pratnja, grupa Delfini. Iste godine, u kolovozu, ostvaruje i svoju ideju predstavljanja svjetskih, manje poznatih tenora, pod nazivom 'Prvo međunarodno natjecanje mladih tenora', koje će se sve do 2006. tradicionalno održavati u vrijeme ljetne pozornice grada Trogira, uz medijsku pozornost i pokroviteljstvo predsjednika RH Stipe Mesića.
 
Od 2006. godine nastupa sa klapom Trogir u ciklusu koncerata 'Ne damo te pismo naša' koji su napunili stadion Poljud i sve sportske dvorane u Hrvatskoj. Vrunac karijere doživio je velikim koncertom Vinko Coce i prijatelji 31.08.2009. na punom stadionu Poljud, u sklopu klapskih spektakala 'Ne damo te pismo naša'. Iznimno je popularan i u Sloveniji gdje je redovno nastupao po sportskim dvoranama. U 2009. zajedno sa klapom Maslina održao je koncertnu turneju po najvećim slovenskim gradovima. U svom opusu pjesama zbog kojih je posebno omiljen ističu se 'Vilo moja', 'Ribari', 'Mirno spavaj ružo moja', 'Kada umren umotan u bilo'…
 
Kako su izvijestili iz Hrvatske glazbene unije, posljednji ispraćaj Vinka Coce bit će sutra u 16 sati na groblju u Trogiru.