Književnost

LISTOPADSKA PREPORUKA

Milan Begović: Bez trećega

Dramsko djelo sa psihološkim razmatranjima na ljubomoru koja nije posljedica jednog čina nego jedne dispozcije. Za ljubomoru između dvoje ljudi ne treba postojati onaj treći nego mogućnost, a to postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli, da bi mogao stupiti u akciju bilo tko, tko bi mogao biti onaj treći. Ljubomora je kao i ljubav, tu ne treba trećega, dvoje je dosta.

Izvedba drame   FOTO:antenazadar.hr
Piše: Republika.eu / Vodič kroz lektiru

Marko Barić vraća se nakon osam godina zarobljeništva iz Sovjetske Rusije, a ne zatiče kod kuće svoju ženu, s kojom nikad nije doživio prvu bračnu noć jer ih je rat razdvojio odmah nakon vjenčanja. Giga se vraća kuću iz grada u pratnji prijatelja, a susret s mužem za koje je mislila da je odavno mrtav doživljava kao radost, ali i šok. Međutim, umjesto zagrljaja, nastaje pakao. 

Dok Gige nije bilo kod kuće Marko je stvorio sliku komunicirajući s praznim prostorom kao manifestacijom Giginih navika i ponašanja te stvarajući si slike u glavi u strahu od onoga od čega strepi - da je u akciju stupio netko treći - sumnja u Gigu. 

"Svi ti ljudi oko tebe ne bi bili nikad tako uporni da im nisi dala povoda za to. Moja ljubomora nije produkt jedne aberacije, nego činjenicâ kojima sam našao tragova ovdje, gdje se tvoj život odvijao."

Misli da mu nije bila vjerna dok je on trpio životinjske patnje što Giga poriče. Ipak, neprestana zvonjava telefona i pozivi od uglednih prijatelja Marka dovode do ludila. Odbija poći u bračnu postelju, pije, pleše, smije se, prašta i mrzi istovremeno. Giga ga pokušava umiriti i uvjeriti u sporotno, pokazuje mu razna pisma među kojima on pronalazi papir kojim ga se proglašava nestalim i mrtvim, što on u svom ludilu vidi kao Gigino opravdanje da iskoristi slobodu. 

"S tobom se ne može govoriti, ti sve iskrivljuješ. Čovjek se boji za svaku riječ koju bi da kaže. Najbolje bi bilo da pođeš spavati… Jer bih laglje podnijela da odgovaram zakonu za bilo kakav zločin za koji sam svjesna da sam ga učinila, nego tebi ovdje za nešto što si ti u sebi iskonstruirao, a ja ne mogu da priznam, jer nemam što da priznam. Čini mi se da bih u ovaj čas bila najsretnija kad bih na svakoj onoj stranici (pokaže na razbacana pisma) stajalo napisano kako sam bila nečija, ali, kad eto nisam. Ja ne mogu da kažem da jesam, kad nisam"

Giga očajno pokušava uvjeriti svog muža u suprotno no, shvativši uzaludnost svojih nastojanja okreće se više samoj sebi, osvješćuje svoj individuum koji je nepravedno napadnut. Do boli je vrijeđa želja njezina muža da sazna što se događalo s njezinim tijelom dok potpuno zanemaruje njezinu bolom, samoćom i čežnjom razorenu dušu

"Pa to i jest ono! Morao si još iz početka vjerovati meni, a ne onim suhim i prašnjavim buketima i telefonskim signalima. Ništa nisi želio znati što se je sve u meni prevrtalo kroz ove godine, ni kolike su bile moje muke ni kako sam ih izdržala, ni kako sam se otimala: samo jedna jedina misao živjela je u tebi: je li me ko imao ili nije."

Oporučno pismo Gigina oca u kojem garantira za vjernost svoje kćeri umiruje Marka i on joj sada vjeruje. Ali nažalost prekasno. Ona brani svoj identitet, djeluje aktivno, brani se očajnim, ali odlučnim potezom. Odbija pružiti nježnost svome mužu, a on je nastavlja prisiljavati što u njoj izaziva prezir i gnušanje. Marko postaje grub, a Giga u štićenju svojega dostojanstva - u krajnjem očaju uzima revolver, puca u Marka i ubija ga. 

"Zašto tražite od nas da budemo ono šta vi niste? Zašto vi možete da nas mjerite vagom vaših iskustava na miligrame, a nama mora biti dostatan naš instinkt? Zašto vi znate kakve su nošnje i običaji po bordelima između Amura i Volge, a mi ne smijemo dozvoliti da nas pomiluje jedna muška ruka kad smo već izgubile nadu da će nas doseći ona koju tako dugo čekamo? Tvoja je logika apsurdna i egoistična."

Tragičan završetak nosi alarmantnu poruku o opasnosti od izvanjskog, površnog i jednostranog izvođenja zaključaka o karakteru osobe na temelju njezina izgleda i životnog okoliša koji mogu biti varljivi te za konačan zaključak zahtijevaju pomniju analizu i kombinaciju nadmaterijalne komponente.