Crna kronika

KOLUMNA DARKA PAJIĆA

USKOK i DORH moraju istražiti Slavka Linića (SDP), Željka Luževca (HDZ) i naftnu družinu iz JPS-a i INA-e!

Sad kad je stvar opet krenula u javnosti, kad se iz naftalina vade razni detalji priče o privatizaciji JPS-a stariji od deset godina, javnost naprosto ima pravo postavljati pitanja i doznati istinu.

Mladen Bajić   FOTO:Patrik Macek/PIXSELL
Piše: Republika.eu / D.P. / Novi list

Puno se prašine zadnjih dana podiglo oko pomalo zastarjele, ali nikada razriješene afere vezane uz privatizaciju Jadranskog pomorskog servisa. Na portal Novog lista slila se nepregledna rijeka komentara, posvađanih stavova, ponešto uvreda i prilično tvrdo zauzetih pozicija bez uzmaka s jedne ili druge strane. Mnogi su ljuti, jer misle kako je neodgovorno smatrati ozbiljnim dokazom papir na kojem je ime i prezime Slavka Linića dopisano olovkom uz broj jednog računa u Trstu na kojeg je davne 2002. godine uplaćeno 27.000 dolara. Na tom papiru Linić nije jedini, ali jest daleko najutjecajniji i najvažniji čovjek, pogotovo kad se uzme u obzir da je riječ o praktično drugom čovjeku hrvatske Vlade, operativno najaktivnijem, za kojeg je uzgred jako važno i da mu slika uglednog i moralnog čovjeka ostane neukaljana, jer on ipak provodi poreznu reformu u kojoj ne želi nikome oprostiti ni jednu jedinu zatajenu kunu. Oni koji stoje na liniji obrane digniteta ministra financija ne prezaju od difamacije Riječkog pokreta otpora, prije svega Slavice Šote, a onda i same bivše tajnice Ante Marasa, Mirje Tomas kojoj se najviše predbacuje zakašnjela pamet, jer je proteklo podosta godina od same uplate na spornim računima, pa sve do trenutka kad je ona svoju dokumentaciju predala USKOK-u. 

Međutim, pitanje kredibiliteta »zviždača« u slučaju tajnih računa, uopće nije od krucijalne važnosti, osim u segmentu utvrđivanja je li ono što Mirja Tomas tvrdi, istina ili laž. Ako je laž onda je stvar jednostavna i riječ je o kleveti za koju je svatko tko se osjeća pogođenim može tužiti. Ako je pak priča točna riječ je o priči koja na kušnju stavlja cijelu Hrvatsku i testira živimo li u pravnoj državi ili ne. Odnosno, ima li hrvatski represivni aparat, prije svega DORH, USKOK i MUP, snage i nezavisnosti za istraživanje najmoćnijih ljudi u državi. Teoretski je jasno da imaju, ne treba ponavljati teoriju o trodiobi vlasti, ali je praktično stvar itekako upitna. Dvije godine su bile i više nego dovoljne za ispitivanje tko je u JPS-u, kada i koliko, kao i za kakve usluge, uplaćivao novac na račune u stranim bankama. Ako je za širu istragu USKOK-u trebalo nešto više vremena, svakako su dosad morali barem otkriti čiji su to računi i javnosti obznaniti istinu kakva god ona bila. Sad kad je stvar opet krenula u javnosti, kad se iz naftalina vade razni detalji priče o privatizaciji JPS-a stariji od deset godina, javnost naprosto ima pravo postavljati pitanja i doznati istinu.

Njezinom utvrđivanju nije ni na koji način pomogao ni Slavko Linić, koji prije odlaska na godišnji odmor nije iskoristio nekoliko pruženih prilika i novinarima dao jasan i decediran odgovor je li račun u Trstu njegov ili nije i čemu je taj račun služio. On je jednostavno izbjegao odgovor, ali zato nije propustio ponovo kazati kako je Hrvatska država u kojoj netko očito misli kako je moguće ucjenjivati ministra financija, što je također krajnje zabrinjavajuće čak i ako se Linićeva konstatacija odnosi isključivo na jedan internetski portal, koji ga često kritizira, a istovremeno ima ozbiljne neplaćene porezne obveze. Portal koji je prvi objavio navode Mirje Tomas.

Po zakonu kriminal u privatizaciji ne zastarjeva. Odnedavno smo ušli i u Europsku uniju, pa niti bankarska tajna uopće ne bi trebala biti ozbiljan problem za hrvatski DORH i USKOK i njihove europske kolege. Nadalje, nije tu u pitanju samo Linić, već i svi hrvatski dužnosnici neovisno o tome kojoj političkoj opciji pripadaju. Svi su oni dužni prijavljivati vlastitu imovinu javnosti i svi su oni pod posebnom lupom, pa je za svakog od njih posjedovanje inozemnih računa na kojima se možda nalaze iznosi nesrazmjerni njihovim primanjima, razlog za djelovanje i dodatno provjeravanje. Zbog takvih su stvari padali premijeri i predsjednici u mnogim većim i moćnijim zemljama od Hrvatske. Zašto bi mi trebali biti iznimka? Ako je Linić apsolutno nevin onda će i njemu istraga biti od koristi. Ako nije izvolite to utvrditi. 

DORH i USKOK moraju istražiti Slavka Linića ili će pozicije Mladena Bajića i Dinka Cvitana biti ogoljene do kraja. Njima su jedni uvijek podložni istrazi za svaku, pa i najmanju sitnicu, a drugi su uvijek - nedodirljivi... Tu se krije i odgovor na pitanje u kojoj je mjeri Hrvatska doista pravna država.

Izvor: Novi list