Politika

JASMIN KLARIĆ-BLOG

Proljetni vrt Tomislava Karamarka

No, papir dugo pamti, a Internet je još "gori": pa je tako iznimno lako doći do jednog od dokumenata koji je bio, uz završetak pregovora s EU, jedan od rijetkih hvaljenih poteza Vlade Jadranke Kosor - programa gospodarskog oporavka.

Tomislav Karamarko - pogled na proljetni vrt   FOTO:Patrik Macek/PIXSELL
Piše: Republika.eu / Novi list

Zgarište.

Da, upotrijebio je upravo taj izraz. Kad oni preuzmu vlast, a što očito više ni ne smatraju upitnim, zateći će, veli predsjednik HDZ-a - "zgarište". Baš on. Tomislav Karamarko, čovjek koji je bio ministar u Vladi Ive Sanadera i Jadranke Kosor.

Zgarište.

Ajmo se samo malo podsjetiti činjenica iz najbliže povijesti politike i političke ekonomije u Hrvata. Karamarkov tadašnji šef, Ivo Sanader, prije pet je godina, dok su svjetske ekonomije padale poput domina, samouvjereno proučivao kako kod nas nema krize. Pola godine kasnije, kad je bilo jasno da u 2009. godini slijedi rekordni pad BDP-a u Hrvatskoj, otkazi, propadanja poduzeća, rast nezaposlenosti, siromaštva, smanjivanje plaća - Sanader je zaključio kako je njegova dionica gotova.

Otprilike u slično vrijeme, nakon za dlaku osvojenog drugog mandata krajem 2007. godine, krenula je punom parom Velika pljačka; krenule su Fimi medije, otkupi zgrada, natječaji za opremu autoceste su bili s takvim cijenama da čovjek ne bi znao da li da se smije ili da plače... Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor (izabrana na način za koji je kongres Kineske komunističke partije praznik demokracije) zadržala je Karamarka u ekipi, krenula s puno entuzijazma, no gospodarski rezultat bio je više nego porazan: dok je cijela Europa počela s oporavkom, koji je potrajao pune dvije godine, maksimum Hrvatske bio je "pozitivna nula" BDP-a u 2011. godini, krajem koje je krenulo dužničko ludilo po Europi i cijeli kontinent je zaronio na drugo dno sad već skoro šestogodišnje krize. Kod kuće je tutnjala borba (eurosponzorirana) kontra korupcije, Sanader je završio u pritvoru i pod optužnicom, no rupa u cestogradnji postajala je sve crnijom, a da se sve ne bi raspalo u nju su se upucavali novi i novi krediti, sa sve lošijim i lošijim uvjetima (uglavnom visokim kamatama).

Po dobrom starom običaju "hrvatske stožerne stranke", pred izbore koje se imalo izgubiti, potpisivali su se i suludi dodaci kolektivnim ugovorima (zdravstvo) koji bi se financijski teško izdržali i u mnogo boljim vremenima.

Na "terenu", dakle, u domaćem gospodarstvu, više nitko nikom nije plaćao, odabrani, a bilo ih je koliko hoćeš, nisu morali plaćati ni državi i taj potpuni kaos gutao je i firme i radna mjesta koja su imala šansu za preživljavanje u makar malo manje toksičnim uvjetima.

Sve to vrijeme, dok se državni novac odlijevao na sve strane, uglavnom u privatne džepove, dok je vrh stranke bio umočen u korupciju, a propise i zakone u zemlji poštivali samo luzeri, Tomislav Karamarko primao je plaću da bi takve stvari upravo - spriječio. Prvo je bio šef obavještajaca, a zatim, od jeseni 2008. godine, čelni čovjek MUP-a. Sanaderov i Kosoričin ministar. Bilo bi zanimljivo vidjeti kojom bi riječju opisao ono što su on i njegovi ostavili ovoj zemlji kad su konačno, krajem 2011. godine sišli s vlasti: proljetni vrt, možda?

Prilično je neobično, zapravo, imati potrebu ponavljati koliko je predsjednik HDZ-a politički kompromitiran zbog svoje uloge u prijašnjoj vlasti i koliko su njegovi sadašnji potezi i politički komentari u potpunoj suprotnosti s onim što je ta vlast radila. No, jednostavno je potrebno javnosti povremeno priuštiti dozu mentalne higijene, političkog jutarnjeg umivanja, čisto da se slika malo razbistri.

Tako se šef HDZ-a ovog tjedna obrušio i na monetizaciju autocesta, te prodaju Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja. Legitiman politički stav, reklo bi se, na prvu loptu, mada priča o tome kako bi se taj prihod u praznoj državnoj blagajni nadoknadio "investicijama" prilično slabo drži vodu (doduše, iz Karamarkovih usta ne zvuči tako smiješno kao iz usta Domagoja Ivana Miloševića, koji je u Kosoričinoj Vladi upravo bio zadužen za iste - s kojim uspjehom, svi znamo, ali to ga ne sprječava da kritizira sadašnju vlast upravo zbog manjka investicija).

No, papir dugo pamti, a Internet je još "gori": pa je tako iznimno lako doći do jednog od dokumenata koji je bio, uz završetak pregovora s EU, jedan od rijetkih hvaljenih poteza Vlade Jadranke Kosor - programa gospodarskog oporavka. I do stranice 16 u istom, na kojoj se, eto, govori i o upravljanju državnom imovinom pa u zadatke zadaje:"priprema plana privatizacije trgovačkih društava u državnom vlasništvu prema načelu da u državnom vlasništvu trebaju ostati samo ona koja opskrbljuju dobrima i uslugama kojima privatni sektor iz opravdanih razloga ne može efikasno opskrbljivati" i "izrada plana davanja u koncesiju dijela izgrađene auto-cestovne infrastrukture".

Karamarko je podržao taj dokument, a ako je imao nekog razloga za kritiku, priliku je imao i na svakoj sjednici Vlade: jer su sve počinjale s izvješćem o provedbi programa gospodarskog oporavka. Naravno da je šutio. A sad priča kako Vlada "prodaje ono na čemu bismo morali živjeti".

Na autocestama, primjerice? Može, ali odakle onda tri milijarde eura (eura!) za smanjenje javnog duga? Iz čijih plaća bi taj novac izbila snalažljiva gospoda? Koja radna mjesta bi ugasila kako bi se pokrio zjapeći deficit nastao na nespobnosti, kriminalu i prikrivanju istog?

Ah, da. Silly me. Pa investicijama, jasno...