Razno

ŠTO SE SVE DOGODILO 14. SRPNJA?

Padom Bastille započela Francuska revolucija, rođen Ante Pavelić, ubijen Billy the Kid...

Današnji datum, 14. srpnja, u povijesti je ponajviše zapamćen po padu Bastille, zloglasne tamnice koja se nalazi u pariškom predgrađu Saint Antoine, događajem kojim je započela jedna od najvećih narodnih pobuna u povijesti poznata pod nazivom Francuska revolucija.

14. srpnja 1789. godine započela je Francuska revolucija   FOTO:kristofferhell.net
Piše: Republika.eu

No, uz Francusku revoluciju i 14. srpanj  povijest vezuje i rođenje poglavnika Ante Pavelića, švedskog režisera Ingmara Bergmana, američkog glumca Vincenta Pastorea, ubojstva Bily the Kida i posljednjeg iračkog kralja Faisala II., priznanje Vlade SAD-a o postojanju Area 51, rušenju tornja Sv.Marka u Veneciji... 

Republika.eu u svojem nedjeljnom izdanju donosi pregled događaja koji su na današnji dan 14. srpnja  pisali povijest. Krenimo prvo s jednim od najznačajnijih događaja u svjetskoj povijesti, padom Bastille i početkom Francuske revolucije.

Taj događaj Francuzi obilježavaju kao nacionalni praznik sjećajući se 14. srpnja 1789. kada je jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine. Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u Francuskoj potkraj 18. stoljeća za vladavine kralja Louisa XVI. Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva. Louis XVI. prognao je nepokorni parlament iz Pariza, no tada se otpor protudvora proširio na cijelu zemlju. Pokoleban i prestrašen takvim odgovorom, kralj je vratio parlament u Pariz. Tim gnjevom plemstva stvoren je početni udarac za rušenje kraljevske vlasti. Ustanci su nicali na sve strane.

 

Događaju se i sukobi između plemstva i građana jer narod uslijed nestašice kruha i nezaposlenosti napada transporte žita i vlastelinske spremnice hrane. Novi val nezadovoljstva počinje 5. svibnja 1789. kada kralj otvara zasjedanje Generalnih staleža u Versaillesu. Poslanici zahtijevaju donošenje novog ustava i 17. lipnja proglašavaju Narodnu skupštinu, što kralj pod pritiskom odobrava, ali istodobno potajno poziva vojna pojačanja. Kao odgovor na to pariška općina organizira nacionalnu gardu i 14. srpnja 1789. narod provaljuje u oružarnu Doma invalida, naoružava se puškama i topovima, te kreće na zloglasnu tamnicu Bastillu, simbol kraljevske samovlasti. Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima služila je od 14. stoljeća kao zatvor. Za kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille - 14. srpnja proglašen najvećim francuskim narodnim blagdanom. Na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena. Padom Bastille istovremeno započinje Francuska revolucija.  

UBOJSTVO BILLY THE KIDA

Šerif Patrick Garrett je 1881. godine ispred Fort Sumnera ubio Billy the Kida. Vjerojatno najpoznatija figura Divljeg zapada rođen je kao Henry McCarty, a bio je poznat i pod pseudonimima Henry Antrim i William Harrison Bonney. Nizak i okretan, McCarty je bio plavook, glatkih obraza i istaknutih prednjih zubi, a mnoge novine su ga opisivale kao zgodnog i vedrog mladića. Bio je osobit i vrlo često nasmijan, ali te su osobine skrivale njegovu pravu, divlju narav koja je u kombinaciji s odličnim pucačkim umijećem i iznimnom lukavošću, stvorila jednog od najopasnijih odmetnika Divljeg zapada. Legenda kaže da je ubio ukupno 21 čovjeka tj. jednog za svaku godinu svoga života, ali povijesne činjenice sklone su broju 9.


 Navodno ih je sam ubio 4, a uz pomoć drugih još 5. Iako je malo toga poznato o njegovu životu, McCarty je postao legendom kad je njegov ubojica, šerif Garrett, godinu dana nakon što ga je ubio objavio senzacionalnu biografiju naslovljenu 'Authentic Life of Billy, the Kid'. U prve ozbiljnije nevolje sa zakonom Billy je upao nakon što je zbog tuđe šale završio u zatvoru i iz njega pobjegao kroz dimnjak od kada se smatra bjeguncem. Ubrzo nakon toga prvi put je ubio čovjeka, ali sudbinu mu je najviše odredilo zapošljavanje u okrugu Lincoln u Novom Meksiku. Tamo je sudjelovao u sukobu lokalnih trgovaca i rančera, poznatom pod nazivom 'Lincoln County War', tijekom kojega je ubio nekoliko ljudi, među kojima i gradskog šerifa. Tijekom toga vremena McCarty je 'upoznao' Patricka Garretta, lokalnim konobarom i lovcem na bizone koji je, odmah nakon što je izabran za šerifa, raspisao 500 dolara nagrade na Kidovu glavu. Nakon jednog okršaja Garrett je uspio uhvatiti bandu i smjestiti Kida u zatvor gdje je tijekom čekanja suđenja vrijeme provodio dajući intervjue novinarima iz cijele Amerike u kojoj je tada već bio jedna od najpoznatijih osoba. Nakon što je 13. travnja 1881. osuđen na smrt vješanjem Billy je još jednom uspio pobjeći iz zatvora ubivši pritom dva Garrettova stražara, no sloboda mu je bila kratkoga vijeka. Načuvši glasine da se Billy nalazi u blizini Fort Sumnera, šerif Garrett poveo je dvojicu svojih ljudi i krenuo u potragu. Garrett je znao da u gradu živi Billyjev prijatelj Pete Maxwell. 14. srpnja 1881. otišao je u njegovu kuću. Dok je u zamračenoj sobi ispitivao Maxwella, u sobu je naglo ušao Billy Kid. Postoje dvije verzije sljedećeg događaja. Prva je ta da Kid nije prepoznao Garretta u mraku pa je izvadio pištolj i na španjolskom pitao Quien es? Quien es? (Tko je? Tko je?). Kada je Garrett prepoznao Kidov glas, izvadio je svoj pištolj i dvaput zapucao. Navodno je prvi metak pogodio Kida malo iznad srca i ubio ga. Druga verzija, za koju povjesničari tvrde da je istinitija, govori da je Kid imao nož u ruci i prije nego je ušao, izustio navedene riječi (zbog tame) i stradao od Garrettovih metaka. Billy the Kid je pokopan sljedećeg dana na starom vojnom groblju u Fort Sumneru. Njegov se grob nalazio između njegovih palih drugova Toma O'Folliarda i Charliea Bowdrea, a kasnije je preko sva tri groba dodana nadgrobna ploča s ugraviranim imenima trojice odmetnika i rječju 'drugovi'.

Vlada SAD-a priznala postojanje Area 51

Savezna vlada SAD-a 2007. godine je, nakon objavljivanja članka o satelitskim fotografijama Skylaba i prepiske razgovora između tajnih agenata u vezi s tim fotografijama, priznala postojanje 'Područja 51'. Area 51 je nadimak za vojnu bazu smještenu u južnom dijelu zapadne Nevade u Sjedinjenim Američkim Državama, oko 130 kilometara sjeverozapadno od Las Vegasa. Glavna svrha baze, poznate i pod nazivima Dreamland, Paradise Ranch, Home Base, Watertown Strip, Groom Lake, a u novije vrijeme i Zračna luka Homey, je razvijanje i testiranje eksperimentalnih vojnih zrakoplova i naoružanja. Područje je dio 'Nellis' vojnih operacija, a 'no-fly' zračni prostor oko baze vojnim pilotima je poznat pod nazivom 'The Box'. Jezero Groom nije uobičajena zračna baza te se borbene jedinice u pravilu tamo ne razmještaju. Umjesto toga koristiti se za razvoj, testiranja i obuke pilota na novim tipovima zrakoplova. Tek kada, nakon ispitivanja zrakoplov odobri neka od vojnih ili obavještajnih institucija, on može biti predan na uporabu u operativnu zračnu bazu. Ipak, u bazi se nalaze i nekoliko zrakoplova projektiranih u bivšem SSSR-u koji služe za trening i analizu. Sovjetski špijunski sateliti fotografirali su jezero Groom tijekom hladnog rata, a kasnije su i civilni sateliti napravili fotografije baze i njene okolice, no iz slika se ipak mogu izvući samo skromni zaključci o uzletno-sletnoj stazi, hangarima i jezeru. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Groom jezero je korišteno za uvježbavanje bombardiranja i artiljerijskog gađanja. Nakon rata područje je napušteno sve do travnja 1955.godine kada ga je lockheedov tim izabrao kao idealnu lokaciju za testiranje svojih špijunskih aviona U-2 i na njemu sagradio improviziranu bazu tada poznatu kao 'Site II' ili 'Ranch'. Prvi U-2 je iz baze poletio 4. kolovoza 1955., a sredinom 1956. počeli su pod vodstvom CIA-e prvi špijunski letovi nad tadašnjim Sovjetskim savezom. Nakon što je SSSR u svibnju 1960. srušio U-2, Lockheed je počeo raditi na njegovom nasljedniku u sklopu CIA-inog programa OXCART. Projekt je uključivao A-12- izviđački avion s velikom visinom leta i s brzinom od 3 Maha iz kojeg je kasnije razvijen slavni SR-71 Blackbird. Nakon 'Crne ptice' područje je korišteno za razvijanje i usavršavanje Stealth tehnologije. To je omogućilo izradu zrakoplova B-2 Spirit i F-117 Nighthawk koji su bili desetljećima ispred svog vremena, a iako su javonsti predstavljeni tek 1988., u 'Boxu' su letjeli još od 1977. Razna svjedočanstva o NLO-ima, ali i brojne izmišljene priče su, uz visok stupanj tajnosti, od Područja 51 stvorili jedno od najmističnijih svjetskih lokacija, a i iako se napokon zna da zaista postoji, sve što se o bazi stvarno zna dolazi u obliku njenih 'gotovih proizvoda'.

Rođen Ante Pavelić

Na današnji dan rođen je u selu Bradini između SarajevaKonjica budući poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić. Njegovi roditelji nisu bili porijeklom iz tog kraja, nego su se doselili iz Hrvatske radi posla. Naime, Pavelićev otac Mile bio je željezničarski radnik. On i Pavelićeva majka Marija doselili su se iz hrvatskog sela Krivi Put, koje se nalazi u senjskom zaleđu. To hrvatsko područje etnogenetski je zanimljivo jer na njemu živi veliki broj katoličkih Vlaha Krmpoćana, koji su se doselili tamo s turskog područja. Jedno od poznatih prezimena Vlaha Krmpoćana bilo je i Pavelić. Antina obitelj i dalje se često selila dok je on bio dječak. Tako je početno obrazovanje Ante stekao u muslimanskoj školi, tzv. mektebu u selu  Jezero kod Jajca.

 

Pavelićeva povezanost s bosanskim muslimanima postat će očita za vrijeme NDH, kad su oni činili jedan od oslonaca poretka. Sjetimo se samo da je na Trgu Kulina bana (današnji Trg žrtava fašizma) podignuta veličanstvena džamija, a da su braća Osman i Džafer Kulenović bili dopredsjednici Vlade NDH. Pavelić je kasnije u Zagrebu stekao visoko obrazovanje završivši Pravni fakultet. Godine 1915. postao je doktor prava, u dobi od svega 26 godina. Pavelić je počeo raditi u odvjetničkom uredu Aleksandra Horvata u Zagrebu. Tamo je upoznao i svoju buduću suprugu Mariju Lovrenčević, kojoj je bilo samo 18 godina i radila je kao stenografkinja. Vjenčali su se 1922. godine i imali troje djece: sina Velimira i kćeri Višnju i Mirjanu.

Ubijen posljedni irački kralj

Na današnji dan 1958. godine ubijen je posljednji irački kralj – Faisal II. – nakon što su na njega i njegove rođake iz strojnica pucali revolucionari u Bagdadu. Njegovo je ubojstvo označilo kraj monarhije u Iraku i kraj vlasti hašemitske dinastije u toj zemlji. Podsjetimo da je Irak postao kraljevina 1921. godine, nakon što je po Prvom svjetskom ratu raskomadano gubitničko Osmansko Carstvo (Tursko Carstvo). Dinastija nazvana Hašemiti dobila je nakon pada Osmanskog Carstva vlast u više novonastalih arapskih država. Naime, ta je dinastija prethodno stoljećima držala ugledan položaj šerifa i emira od Meke (najvažnijeg svjetskog muslimanskog središta). Šerif Husein od Meke (pradjed spomenutog Faisala II.) uzeo je kraljevski naslov, kao i titulu kalifa. Čak tri Huseinova sina postali su kraljevi – najstariji Alija postao je kralj Hedžasa (danas dio Saudijske Arabije), srednji Abdulah kralj Jordana, a najmlađi Faisal I. kralj Sirije, a zatim Iraka. Faisal II. bio je unuk spomenutog Faisala I. i treći po redu vladar Iraka.

Faisal II. postao je kralj kad su mu bile samo 3 godine. Zanimljivo je da se školovao jedno vrijeme i u Engleskoj, i to zajedno sa svojim rođakom Huseinom, budućim kraljem Jordana. Na kraju su njih dvojica svoja kraljevstva Irak i Jordan čak i povezali u svojevrsnu federaciju, a šef te naddržavne tvorevine postao je upravo Faisal II., kao stariji član hašemitske dinastije.

Na današnji dan u kraljevsku palaču u Bagdadu prodrli su revolucionari (pučisti). Kralju Faisalu II. i drugim pripadnicima kraljevske obitelji naređeno je da dođu u dvorište palače.

Postrojeni su licem prema zidu i pucano je u njih strojnicama. U tom masakru ubijen je kralj, krunski princ Abd al-Ilāh i nekoliko princeza. Spomenimo da hašemitska dinastije i danas vlada još u Jordanu (svugdje drugdje su svrgnuti).

Srušen toranj Svetog Marka u Veneciji

Na današnji dan 1902. godine srušio se znameniti toranj sv. Marka u Veneciji. Bila je to velika katastrofa, s obzirom na značenje i starost tornja, koji je tada već imao oko 1000 godina. Današnji toranj sv. Marka, koji se može vidjeti u Veneciji, kopija je izvornog tornja i sagrađen je na istom mjestu kako bi zamijenio srušenu građevinu.

Gradnja izvornog tornja sv. Marka bila je započeta još u 9. stoljeću. Konačni oblik toranj je poprimao tijekom niza stoljeća u srednjem vijeku, kao i u ranom 16. stoljeću. Zanimljivo je da je od 1776. godine bio opremljen čak i gromobranom. Toranj sv. Marka isticao se znatnom visinom – 98.6 metara – a osnovni građevni materijal donjeg dijela bila je cigla.

Godine 1902. pojavila se na sjevernoj strani tornja opasna pukotina, koja se s vremenom povećavala. Na današnji dan iste godina toranj se potpuno srušio. Nitko, srećom, nije poginuo, a nisu srušene ni druge zgrade, jer toranj ima specifičan položaj odvojen od drugih građevina (za razliku od prevladavajućih crkvenih tornjeva koji su naslonjeni na glavnu građevinu crkve).

Toranj sv. Marka obnovljen je za manje od deset godina i svečano je otvoren na dan sv. Marka (25. travnja) 1912. godine. Danas je i taj zamjenski toranj star već više od 100 godina i potrebne su mu rekonstrukcije i strukturna pojačanja da se ne bi počeo naginjati ili rušiti. To se nastoji riješiti prstenom od titanija ugrađenim u temelje tornja.

Rođeni Bergman i Pastore

Švedski filmski i kazališni redatelj i scenarist Ingmar Bergman, jedan od najvećih i najutjecajnijih redatelja modernog filma kojih je, uz više od 170 kazališnih komada, režirao 62, dobitnik nekoliko Oscara, Zlatnih globusa i brojnih drugih filmskih nagrada, rođen je 1918. godine u švedskoj Uppsali.

Američki glumac Vincent Pastore, najpoznatiji po ulogama 'tipičnog mafijaša' među kojima je najzamjećenija bila ona Salvatorea 'Big Pussy' Bonpensieroa u popularnoj seriji The Sopranos, nakon čega je ostvario uloge u filmovima i serijama kao što su Under Hellgate Bridge, Riding in Cars with Boys, Deuces Wild, Made, Mafia!, The Hurricane, Serving Sara, Carlito's Way, A Tale of Two Pizzas, This Thing of Ours, Shark Tale i drugima, rođen je u New Yorku 1946. godine.