Nogomet

NK OSIJEK U NOVOJ SEZONI

Može li Steinbruckner napraviti čudo?

Velik broj Osijekovih navijača s nestrpljenjem, ali i s do sada najvećom strepnjom u budućnost kluba očekuje početak nove sezone.

Trener NK Osijek Tomislav Steinbruckner   FOTO:Davor Javorović/PIXSELL
Piše: Republika.eu / Dario Andraković

Osječani su posljednjih godina već navikli na prosjek. Svjesni aktualne situacije u klubu nitko ne očekuje puno ni u sljedećoj sezoni. Čak štoviše, nažalost, puno je više pesimista koji Osijeku ne predviđaju dobar rezultat.

Sve je to logično, jer u prošlom prvenstvu Osijek je do posljednjeg kola strepio za ostanak, igrački kadar tada je bio puno jači, pa ostaje pitanje kako će Osijek od jeseni bez tih igrača.

Prije svih mislimo na nositelje igre Kvržića, Leškovića, Vrgoča i Ibriksa. S njima bi Osijek u novoj sezoni sigurno imao znatno veće izglede za bolji plasman. No, najveći dobitak trebao bi biti novi stručni stožer.

On, na čelu s trenerom Steinbrucknerom ima znanje i iskustvo rada s mladima u stvaranju igre i rezultata.

Već je to Štaco prošao prije četiri godine kada je od mladih igrača stvorio respektabilan sastav, iako je tada kadar ipak bio nešto širi i kvalitetniji. Knežević, Vida, Jugović i Miličević iza sebe su imali sezone kaljenja u Olimpiji.

Najveće nade polažu se u dobar rad spomenutog trenerskog kadra (tu su još Ivo i Stjepan Vranješ) te sam način treninga i rada koji bi trebao više odgovarati mladim igračima.

Steinbruckner je poznat po tome da detaljno vodi brigu o svim segmentima igre. Isto tako, dobro zna prepoznati kvalitete igrača i staviti ih na mjesta na kojima oni mogu najviše pokazati. Mršić je u prošlom prvenstvu često imao problem krpanja pozicija i isprobavanja igrača na mjestima na kojima inače nisu igrali, i tu se dosta gubio.

Štaco pak ispred sebe ima cijele pripreme, koje istina nisu duge, ali opet može pronaći adekvatna rješenja i napraviti sustav igre koji najviše odgovara aktualnom kadru. Kao trener poznat je po tome što voli igrati napadački, otvoren nogomet s više igrača koji sudjeluju u završnici akcija.

Posebno se to odnosi na krilne pozicije, koje su po njegovom mišljenju slabo upotrebljene općenito u HNL-u. Štaco je prije forsirao romb sustav 4-4-2, ali u ovoj situaciji moguće su promjene jer Osijek trenutačno nema previše ofanzivnih veznih igrača, pa je moguć i sustav 4-3-3 u kojem bi značajnu ulogu igrala krila Perošević i Šorša ukoliko ostane u klubu.

Za razliku od svog prethodnika Mršića, Steinbruckner puno veću pozornost daje radu u igri prema naprijed. Obrana se, kako kaže, može uigrati u tjedan-dva, dok je puno teže raditi na stvaranju igre prema naprijed. Isto tako pozornost posvećuje, kako smo već istaknuli, u detaljima igre od predaje lopte, otkrivanja igrača i udvajanju na pozicijama, tako da svaki igrač u datom trenutku i bez lopte treba znati kakav mu je put kretanja.

Osim same igre dosta se radi i na uvježabavanju akcija iz prekida. Sve to bi trebale biti novosti koje bi Osijek trebao pokazati već od jeseni. Ostaje pitanje kvalitete igračkog kadra. Kako je istaknuo, možeš ti stvarati igru, ali to može biti uzalud ako nemaš kvalitetu koja u konačnici donosi rezultat.

U svakom slučaju, trener je to kojem treba dati vremena za rad, pa bi tek od sljedeće godine njegov rukopis mogao biti dosta vidljiv u samom načinu igre bijelo-plavih.

Na potezu je naravno Uprava, koja treba smoći i zadnje atome snage da napravi kakav takav posao u prijelaznom roku i barem djelomično osnaži momčad.

Kada bi dobio barem trojicu od spomenuta četiri igrača koja mu trebaju, Steinbruckner bi sigurno imao dobru podlogu za stvaranje momčadi i rezultata koji bi Osijek vratio prema vrhu HNL-a već od sljedeće sezone.