Društvo

NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA

Bećarac i službeno dobio UNESCO-vu povelju

U Đakovo su danas i službeno stigle povelje bećarcu upisanom na UNESCO-v reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine.

Ilustracija   FOTO:Ivica Galović/PIXSELL
Piše: Media Servis

U grad bećaraca povelje je donijela ministrica kulture Andrea Zlatar Violić te ih uručila Tomislavu Vukadinu, predsjedniku Saveza kulturno-umjetničkih društava Slavonije i Baranje i Željku Andričeviću predstavniku Društva za promicanje hrvatske kulture Šokadija, a koji su ih simbolično primili u ime svih nositelja na tom području u Hrvatskoj.

"Dodijeljena je nositeljima koji su prijavili bećarac prvo na nacionalnu, a onda na UNESCO-vu svjetsku listu, koji su se pet godina borili da bi dokazali njegovu autentičnost, jedinstvenost i vrijednost i sada s ponosom možemo reći, imamo jednu baštinu koja ovisi o ljudskom glasu, koja ovisi o čuvanju tradicije koja se prenosi iz generacije u generaciju", istaknula je Zlatar Violić.

"Bećarac je autohtono obilježje nekog kraja, nije naslijeđena baština iz povijesti i nigdje drugdje u svijetu ne postoji", istaknula je ministrica dodavši da bećarac ima jedan poseban 'štih' i zbog slobodnijeg govora.

"Ovaj slavonski zna biti oštar i ljut, kao što je nekad vjerojatno i kulen, međutim, njegova je prednost što na taj način zapravo govori o onome što nam se događa svaki dan, na što se ljutimo, na nevolje, pa se onda iz toga možemo i nasmijati", kazala je Zlatar Violić.

Najveći problem je kako bećerac prevesti na engleski i druge jezike, a da ne izgubi svoj duh i smisao, istaknula je ministrica. A kako to izgleda kada se pokuša, pojasnio je i Mihael Ferić iz Slavonskog Broda.

"Kad su preveli riječi 'da se hoće prevrnuti na mene prikolica puna udovica, onda su ovi rekli da je to strašna tragedija", otkriva Ferić.

A što je zapravo bećarac, kratko je sažeo Tomislav Vukadin.

"Mi zapravo ovdje ne znamo o čemu je riječ i to pjevamo. To je naš život i smrt, dakle, bećarac je, to smo mi", ističe Vukadin.