Požeško-slavonska

PREDSTAVLJEN ZBORNIK RADOVA

Voćin je sažetak svega zla što su Hrvati proživljavali kroz povijest

Pokolj u Voćinu koji se dogodio 12. i 13 prosinca 1991. kao i razaranje voćinskog marijanskog svetišta i crkve iz XV stoljeća bio je ratni zločin koje su počinile srpske paravojne i okupatorske postrojbe za vrijeme Domovinskog rata.

Crkva u Voćinu   FOTO:Dragutin Santosi/Vecernji list
Piše: Republika.eu

U tom nadaleko poznatom masakru i kulturocidu srpske su snage ubile između više od 55 hrvatskih civila u Voćinu, a povijesno zdanje crkve koji je bila spomenik kulturne baštine I reda razorili do temelja.

Prema izvješću koje je još rada zabilježio Amnesty International, zločin su počinile srbijanske paravojne postrojbe među njima poznate zloglasne četničke postrojbe „Beli orlovi“ i domaći tzv „teritorijalci“ koji su u Voćinu i Humu osim što su pobili civile, uništili gotovo sve civilne kuće i eksplozivom razorili mjesnu katoličku crkvu staru preko 500 godina u kojoj su skladištili oružje i streljivo. Prema tadašnjim međunarodnim izvještajima, još 20-ak hrvatskih mještana u susjednim selima (Bokanama, Kraškoviću, Miokovićevu i Zvečevu) također je strijeljano.

Osebujnost ovog slučaja je to što je ovo najdokumentiraniji ratni zločin jer su se inozemni medicinski stručnjaci na pojavili na mjestu zločina, čim su hrvatske snage oslobodile selo, omogućivši stručnu forenzičku istragu. Zločin je bio strašan. Većina je nesretnih civila smaknuta vatrenim oružjem, no sedmero je bilo spaljeno a jedna je žrtva imala rane za koje se pretpostavlja da potječu od sjekire. Valja napomenuti da je jedna od žrtava bio S.N., 77-godišnji Srbin, koji je prema izvještaju za autopsiju preminuo od krvarenja. Mjesni svećenik je izjavio da je on poginuo u pokušaju da zaštiti svoje hrvatske susjede. Za zločine u Voćinu, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije optužio je Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića između ostalog i za progone, pljačkanje, razaranje kuća i ubojstva u Voćinu, međutim do danas za te zločine još nitko nije osuđen.

Obilježavajući tu tragediju u Požegi ovih dana je predstavljen Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa „Voćin, crkva i svetište“ koji je održan u prosincu 2011. godine u prigodi 20. obljetnice razaranja voćinske crkve i ubojstva nedužnih civila.

Tom prigodom požeški biskup Antun Škvorčević kazao je da je predstavljanje spomenutog Zbornika više od predstavljanja jedne knjige. „O Voćinu je riječ! Voćin je mjesto neshvatljivog sraza zla i dobra, razaranja i gradnje, gubitništva i pobjeda, svojevrstan sažetak svega onoga što je proživljavao hrvatski narod tijekom svojih trinaest stoljeća. Sve se to izazovno i znakovito zgusnulo u voćinskoj crkvi, izgrađenoj u petnaestom stoljeću, marijanskom svetištu, potiranom ljudskim zlim namjerama, obnavljanom duhom koji je nemoguće uništiti. Jer, dok je ljudska zloća to sveto zdanje uporno razarala i uništavala u uvjerenju da će tako postići svoj cilj, odupirala mu se višestoljetna rijeka hodočasnika oboružanih duhom koji pobjeđuje po zagovoru Isusove Majke, nošenih ljubavlju jačom od razaranja“ – istaknuo je rom prigodom biskup Škvorčević.

U ime Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, a na poziv Požeške biskupije koja je zajednički organizirala znanstveni skup o Voćinu govorila je dr. Željka Čorak, koja je istakla kako je Voćin naša Varšava. „Voćin je umirao, trpio i uskrsnuo plemenitim naporima i plemenitim željama da opstanemo i trajemo“, istakla je dr. Čorak.

Nazočnima su se obratili i akademik Franjo Šanjek, kao i akademik Tonko Maroević. „Unatoč svim nevoljama i rušenjima, voćinska crkva i svetište predstavljaju prvorazrednu materijalnu i duhovnu vrijednost." – istaknuli su akademici u svom obraćanju nazočnima.